Ozdravljenje bolesnika s Bospora?

Turska u ulozi medijatora i pitanje hoće li geopolitičko vaganje koštati Erdogana na domaćoj političkoj sceni?

Uslijed niza kriza tijekom 19. i 20. stoljeća, Osmansko Carstvo dobilo je etiketu “bolesnika s Bospora”. Taj se izraz koristio za predočavanje katastrofalnog stanja današnje Turske, koja je zbog svog unutrašnjeg raspadanja postala meta ekspanzionističkih težnji drugih sila. Danas, stoljeće nakon raspada Carstva, turski zdravstveni karton izgleda zdravije, barem na vanjskom planu.

Uloga medijatora

U proteklih pola godine svjedočimo vrlo stabilnoj Turskoj na Bliskom istoku. Aktualni geopolitički izazovi brzo se izmjenjuju, ali Erdogan pritom svoju državu pozicionira spretno poput rukometnog pivota; malo približava Tursku jednoj strani terena, malo drugoj, ovisno o tome gdje je lopta (interes).

Za početak se valja prisjetiti nedavnog povlačenja Zapada iz Afganistana, u kojem je Erdogan iskusno prepoznao  geopolitičku nišu te Turskoj odmah dodijelio pivotnu ulogu u pregovorima između Zapada i nove vlasti u Afganistanu. Zatim je, kako bi Tursku udaljio od Zapada, neočekivano “zatoplio” odnose s Putinom, što je izazvalo negodovanje članica NATO saveza. Ipak, turski predsjednik samo je nekoliko tjedana kasnije najavio izgradnju 42 kilometra dugog kanala koji bi trebao povezati Crno i Mramorno more. Glavni cilj tog projekta jest stvaranje alternative Bosporu kako bi se smanjio tranzicijski pritisak na jedan od najprometnijih svjetskih kanala. No sam čin najave izgradnje kanala i Erdoganova priča o novoj “eri” Turske izazvala je zabrinutost Kremlja, koji ne želi da Turska članicama NATO pakta ustupi novi koridor za pristup Crnom moru.

Slično kao i u slučaju s Afganistanom, Turska se (uz Izrael) pokušala profilirati kao medijator između Zapada i Rusije za sprječavanje sukoba u Ukrajini. Nakon službenog početka agresije, zaustavila je protok ruskoj mornarici u Crno more te donirala pomoć i naoružanje Ukrajini, ali istovremeno nije nametnula nikakve sankcije Moskvi. Erdogan pažljivo bira poteze, svima se želi svidjeti i odbija u potpunosti zauzeti stranu. Koja god strana izašla kao pobjednik, on joj se može prikloniti.

Vanjske prilike i unutarnje prijetnje

Turska je trenutno privremeni dom preko pet milijuna izbjeglica, što je čini državom s najvećim brojem izbjeglica na svijetu. Zanimljivo je kako Erdogan koristi pitanje migracije za gradnju geopolitičke pozicije koja je ucjenjivačka naspram Europske unije. Ankara ne želi biti europsko “skladište” migranata bez da od toga ima koristi. U zamjenu za kontrolu migracije, turske vlasti zahtijevaju financijska sredstva, što je važno s obzirom na to da je tursko gospodarstvo trenutno u katastrofalnom stanju te muku muči s inflacijom.

Da stvar bude gora, na prošlim lokalnim izborima Erdogan je izgubio povjerenje glasača u Ankari i Istanbulu, a cijeli quid pro quo s EU (novac u zamjenu za kontrolu migranata) doveo je do zamora, ogorčenosti i bijesa spram izbjeglica. Oko pitanja prestanka daljnjeg primanja migranata postoji opći konsenzus u turskom društvu, a u najavi je i velika koalicija protiv aktualnog predsjednika na idućim izborima. Politički trošak jačanja geopolitičkog položaja kroz kontrolu migracije za aktualnog predsjednika mogao bi biti golem upravo u ruralnim dijelovima, koji su prije bili temelj njegovog izbornog uspjeha. Također, spomenuti kanal izaziva negodovanje opozicije, koja se poziva na znanstvena istraživanja koja sugeriraju da će gradnja kanala bitno utjecati na bioraznolikost dvaju mora. Erdogan može ignorirati struku, no hoće li moći ignorirati 60 posto biračkog tijela koje se protivi izgradnji kanala ili većini anti-imigrantski nastrojene Turske? Odgovore na ta pitanja dobit ćemo na idućim izborima, ako ne prije.

Unazad pola godine čini se kako je “bolesnik s Bospora” u vrlo dobrom stanju, barem izvana, te da povlači vješte manevre ovisno o svom interesu. Mogući prijevremeni izbori će pokazati postoje li i veći problemi koji nisu vidljivi golim okom, ali koji se mogu naslutiti. U svakom slučaju, jedno je sigurno – predstoji zanimljivo razdoblje na turskoj političkoj sceni.

Darijo Kišiček

Disclaimer: autor je preddiplomski student, ne vanjskopolitički stručnjak. Analizu uzeti sa zrnom soli.


Posted

in

by

Tags: