Prednosti NATO proširenje na primjeru opadajuće prisutnosti obveznog vojnog roka u Europi

Uvod

Europa je kontinent koji je povijesno bio obilježen najkrvavijim sukobima u ljudskoj povijesti. Osim tisućljeća ratovanja između raznih plemena, kraljevstva, carstava i na koncu modernih nacija država, Europa je bila centar dvaju svjetskih ratova koji su sami odnijeli desetke milijuna žrtava. Stoga je za kontinent s ovakvom povijesti važno cijeniti dugi mir koji je, uz određene iznimke, prevladavao u njegovom velikom dijelu. NATO savez pak predstavlja jedinstveni vojno-politički blok u ljudskoj povijesti. Osim njegove čisto vojne moći, njegovo samo postojanje omogućava sigurnosni okvir za demilitarizaciju odnosa njegovih država članica. Ovo se najbolje može očitati u opadanju obveznog vojnog roka unutar mnogih članica NATO saveza. Iako određene države zadržavaju vojni rok, ovo je rijetkost. Stoga će ovaj rad analizirati vezu između širenja NATO-a u Europi i njezine demilitarizacije izražene kroz napuštanje obveznog vojnog roka kao temelja društvene militarizacije i prihvaćanje modela oružanih snaga više prilagođenog suvremenim izazovima.

(Opadajuća) potreba za obveznim vojnim rokom

Tijekom protekla dva stoljeća  većina država je koristilo obvezni vojni rok kao način uključivanja građana u vojske. Ovaj trend opada s krajem Hladnog rata te većina demokratskih država ukida obvezni vojni rok zbog nedostatka jasne potrebe. U razdoblju od 1990. do 2013. 24 države EU su odustale od obveznog vojnog roka. (Ronge i Abrate, 2019: 2) U slučajevima gdje je obvezni vojni rok i dalje prisutan, nudi se mogućnost alternativne civilne dužnosti koja omogućuje ročnicima da služe državi bez direktnog sudjelovanja u vojsci. U ovom slučaju se osnova za iznimku može naći u prizivu savjesti zbog vjerskih, zdravstvenih, ili drugih razloga. (Ronge i Abrate, 2019: 4) Danas samo 8 EU država članica zadržava obvezni vojni rok, to su Austrija, Cipar, Danska, Estonia, Finska, Grčka, Litva i Švedska. U slučaju Austrija i Finske opravdanje za zadržavanje obveznog vojnog roka je neutralnost, slična je situacije i s Švicarskom koja nije u EU. Zbog nedostatka članstva u vojnom savezu poput NATO-a, ove države moraju same osigurati vlastitu obranu. (Ronge i Abrate, 2019: 7) Iako postoje drugi slučajevi, poput nordijskih i baltičkih država, za to postoje zasebni razlozi. U slučaju nordijskih država je poziv ročnika na službu iznimno nizak, u nekim slučajevima sačinjavajući tek 2% mogućih ročnika u datom sazivu, što smanjuje pritisak za uklanjanje te institucije. Dok se u slučaju baltičkih država motiv može naći u obliku vanjske prijetnje na granici s državama koje nisu unutar NATO saveza. (Ronge i Abrate, 2019: 7-8)

Profesionalne NATO vojske

Za bolje razumijevanje navedenog trenda opadanja privlačnosti obveznog vojnog roka nije dovoljno sagledati samo mir koji prevladava u državama NATO-a nego je potrebno analizirati i vojne razloge moderne privlačnosti potpuno profesionalnih vojski.

Iskustva raznih država pokazuju da ročnici nisu u stanju izvoditi sve zadaće modernog ratovanja, pogotovo u vidu međunarodnih angažmana. Nakon brojnih rasprava zaključeno je da obvezni vojni rok zahtijeva previše sredstava u obliku ljudstva, strukture obuke, opreme i zgrada te ga je potrebno prekinuti kako bi se ta sredstva oslobodila za druge vojne ciljeve. Najvažnije, profesionalizacija oružanih snaga povećava kvalitetu vojnika i njihovu sposobnost za djelovanje u inozemnim operacijama. Složenost međunarodnih operacija zahtijeva veću obuku vojnika, pogotovo zbog tehnoloških razvoja. Dužina obuke koja bi bila potrebna da ročnici steknu potrebne vještine nije smatrana politički prihvatljiva. Također, profesionalne snage se lakše mobiliziraju i šalju na misije te imaju veću koheziju u vidu morala, združene obuke i osobnih poznanstava između vojnika. (Jorgensen i Breitenbauch, 2009: 56) S druge strane ove promjene dovode do većih troškova za vojsku. Ovo je manje zato jer su profesionalne vojske više skupe, nego radije zbog pripreme snaga za međunarodne operacije. Priprema za slanje na inozemne operacije je puno skuplja nego priprema za nacionalnu obranu. (Jorgensen i Breitenbauch, 2009: 57) Profesionalizacija također znači opadanje broja rezervista u sastavu nacionalne obrane, ali postojanje saveznika omogućava državama da izbjegnu opasnosti koje bi inače bile povezane s takvim razvojem. Također je s rezervistima teže pokriti tehnološke potrebe modernog ratovanja. (Jorgensen i Breitenbauch, 2009: 58) Konačno obvezni vojni rok zauzima dosta iskusnog ljudstva koje bi moglo biti posvećeno međunarodnim operacijama. (Jorgensen i Breitenbauch, 2009: 62)

Uzimajući u obzir da živimo u globaliziranom svijetu te se suočavamo s brojnim izazovima koji su globalnog karaktera, međunarodne operacije su važan alat za suočavanje s njima. S te strane profesionalne vojne snage su bolje prilagođene suvremenim izazovima.

Troškovi obveznog vojnog roka

Iako je već navedeno da profesionalne vojske usredotočene na međunarodne operacije mogu biti skuplje od onih zasnovanih na obveznom vojnom roku i nacionalnoj obrani, postoji niz drugih troškova sa strane ročničke vojske koji se moraju uzeti u obzir.

Za ročnike obvezni vojni rok predstavlja dvostruki trošak. S jedne strane pritisnuti su da odgode svoje obrazovanje što šteti njihovom ljudskom kapitalu, dok s druge tijekom služenja dobivaju manje plaće nego što bi dobili na tržištu. (Poutvaara i Wagener, 2007: 8) Osim osobnog troška, obvezni vojni rok ima negativan učinak na rast BDP-a. Odustajanje od obveznog vojnog roka u korist dobrovoljne vojske može povećati rast BDP-a za otprilike četvrtinu postotka ili više. U sklopu oportunitetnih troškova, obvezni vojni rok je dosta sličan državnim dugovima. Ali za razliku od njih, ekonomski trošak ne može biti otplaćen nakon nekoliko godina. Ti troškovi će ostati do trenutka kada zadnja generacija ročnika dostigne razinu produktivnosti koju bi imala bez obveznog vojnog roka. (Poutvaara i Wagener, 2007: 9) Važan faktor u isplativosti obveznog vojnog roka predstavlja i sama vrsta društva. Starija društva su pogotovo loša u ovom pogledu. U njima dolazi do velike nejednakosti troškova takve politike na štetu mlađe populacije uz očiti problem ionako oskudne količine mladih ljudi. Starenje stanovništava je povećalo svijest o važnosti visoke razine ljudskog kapitala i učinkovitosti radne snage kao ključnih faktora održivosti socijalnih politika. Sve to skupa pravi tranziciju od obveznog vojnog roka prema profesionalnoj vojsci manje skupom i više poželjnom. (Poutvaara i Wagener, 2007: 12)

Zaključak

Širenje NATO-a je omogućilo brojnim europskim državama da provedu tranziciju iz obveznog vojnog roka prema dobrovoljnoj profesionalnoj vojsci. Ova tranzicija je došla s svojevrsnim troškovima u vidu povećanja sposobnosti samih vojnika te ulaganja u njihovu pripremu za međunarodne operacije. Ipak ova politika, omogućena širenjem NATO saveza, je opravdana iz dva razloga. Prvo, profesionalna dobrovoljna vojska je bolje prilagođena suvremenim međunarodnim izazovima koji su globalnog karaktera dok se tradicionalni model ročničke vojske suočava s izazovom tehnoloških razvoja i drugačijih geopolitičkih okolnosti od onih koje su ga opravdavale u prošlosti. Drugo, obvezni vojni rok sa sobom nosi brojne ekonomske troškove, neki od kojih se mogu jasno vidjeti u njegovom učinku na rast BDP-a, dok su drugi diskretniji i odnose se na dugoročno štetan učinak na ekonomski razvoj društava te ekonomski položaj samih ročnika koji u njemu sudjeluju. Iz svega navedenog se može zaključiti da je NATO omogućio posebni skup okolnosti u Europi koji je neviđen u njezinoj povijesti te je njegovo širenje omogućilo brojnim državama optimizaciju svojih oružanih snaga na način da postanu prikladnije za suvremene globalne izazove i istovremeno bolje prilagođene potrebama njihovih društava.

Literatura

Poutvaara, Panu i Wagener, Andreas (2007) Conscription: economic cots and political allure. The Economics of Peace and Security Journal 2(1): 6-15.

Jorgensen, Henrik Jedig i Breitenbauch, Henrik O. (2009) What if We Gave Up Conscription? Dansk Institut for Militaere Studier. https://cms.polsci.ku.dk/english/pdf/conscription_report.pdf Pristupljeno 11.6.2022.

Ronge, Joeri i Abrate, Giulia (2019) Conscription in the European Union Armed Forces: National Trends, Benefits and EU Modernised Service. FINABEL: European Army Interoperability Center. https://finabel.org/wp-content/uploads/2019/10/FFT-The-EU-Conscription-Model-W.pdf Pristupljeno 11.6.2022.

Antonio Rastović,

Zagreb, lipanj 2022


Posted

in

by

Tags: